среда, 16. јануар 2013.

Branislav Nusic Hajduci

                              Branislav Nusic - “Hajduci”
                              lektira, prepricano delo...



Tema:Pustolovine decaka
Likovi:Zika,Mile,Trta,Cvrca,Sima,Ceda

Zika
Dronja koji nikako nije mogao da zapamti lekcije koje je ucio, a zvali
su ga Dronja jer je bio sav rasklimatan i sve je visilo na njemu, a
sveske i odeca su mu stalno bile prljave od mrlja mastila.

Mile
Vrabac je dobio nadimak vrabac jer je uvek kopao po dzepovima, vadio
mrve od hleba i grickao ih. Bio je jedan od najgorih ucenika. Jedino
sto je znao da odgovara su bili predmeti iz hriscanske nauke ili
istorije.

Mita Trta jee oko svega umeo da se rasplace. Imao je
dobro srce, ali je bio jako lenj. U skoli kad je odgovarao odgovarao je
najkrace moguce i sporo kao da je to preveliki zamor za njega. Najteze
mu je bilo da ujutro ustane iz kreveta pa su ga u kuci prozvali Trta i
taj nadimak mu je ostao.

Laza Cvrca je bio
najduhovitiji,najmanji i najveca kukavica. Umeo je svasta da izvodi, da
stavi nogu iza vrata ili da napravi lice kao zaba, ali je mucao kad
treba da odgovara od prvog razreda gimnazije. Da li je stvarno mucao
ili se pravio blesav kao Sima Gluvac nikad se nije saznalo.

Sima
Gluvac dok su se igrali nije bio gluv, ali kad je trebao da odgovara
pravio se da ne cuje pitanje nego je odgovarao ono sto je znao, cak i
stivo iz drugih predmeta. Jednog dana su u razred dosli razredni,
profesor i lekar i poceli da ga ispituju jer su culi od nekog da on
uopste nije gluv. Pravio se on i dalje gluv, sve dok nisu sapatom rekli
da treba da dobije batine. Iako su saputali Sima ih je cuo i poceo da
place. Onda je pokusao da se izvuce da cuje samo na jedno uvo, pa da je
odjednom poceo da cuje i na drugo, ali su ga otpustili iz skole sa
pravom da polaze ispit koji nije polozio, pa je ponavljao prvi razred.

Ceda
Brba je nadimak Brba dobio jer se jednom pogresno potpisao na
kontrolnom. Izbacili su ga iz skole jer je bio prava napast, znao je
kako drugu decu da povuce da ne uce i tako je postao pekarski segrt.
Bio je najjaci od svih i lagao je mnogo kako gvozdenu sipku moze da
savije rukama, kako su mu u cirkusu nudili pare da se tuce, svi su
znali da laze, ali su se pravili da mu veruju jer su ga se plasili. Ali
bio je pravedan, stitio je slabije. Jednom je u skolu doneo neki prasak
koji je prosuo izmedju klupa po podu i od kog su se svi cesali.
Profesor se iznervirao jer se ceo razred cesao, ali onda je pocelo i
njega da svrbi, pa je pokusao da ispituje, ali nije islo i onda je ceo
razred pustio kuci.


Za sebe Nusic kaze da je jedini o sebi
mislio kao o dobrom detetu. Nije bio dobar djak. Nije voleo da ide u
skolu i jednom kad ga je zaboleo zub majka ga nije pustila da ide. Od
tada kako nekog, majku, oca, sestru, brata, zaboli zub, on ne ode u
skolu. Profesori su ga kaznili za to.

Cetvrtkom posle podne nisu
imali skolu da bi radili domace, ali je to bio njihov najomiljeniji dan
na hrastovom drvetu. Poceli bi da pricaju o necemu, pa presli na drugu
temu, i tako redom sve dok im ne bi dojadilo, pa bi napravili loptu od
kucine i na poljani igrali fudbal sve do veceri.

Nedeljom je
bilo drugacije. Ceda Brba je dolazio samo nedeljom, poranio bi i od
rane zore sedeo na stablu cekajuci drustvo i najvise pricao o svojim
“podvizima”. Neki su bili i istina. Na jednom vasaru je neki Italijan
imao svoju tacku sa majmunom obucenim u generalsko odelo i dresiranim
psom koji je bio osedlan kao konj. Italijan bi sa majmunom izveo prvi
deo tacke, a onda mu na Italijanskom rekao “Avanti” (u prevodu
“Napred”) i majmun bi skocio na psa i tako bi optrcali nekoliko krugova
na odusevljenje publike. Ceda je doveo nekog velikog pakosnog psa i kad
je Italijan rekao ‘Avanti’ pustio ga. Ovaj je nasrnuo na italijanovog
psa da ga zakolje i sigurno bi to i uradio da mu u jednom trenutku
izbezumljeni majmun nije skocio na ledja i cvrsto ga uhvatio za vrat.
Ovaj se silno uplasio i krenuo da bezi. Nasli su ih u sumi, majmun je
bio na drvetu i tek posle mnogo ubedjivanja je pristao da sidje i onda
je zagrlio Italijana onako uplaseno kao da je covek, dok je pas
iznemogao lezao.

U drugom kraju sela je ziveo Matamuta. Ime mu
je bilo Mata, ali je bio nem od rodjenja, pa su ga prozvali Matamuta.
Bio je neverovatno jak i klonio se druge dece, radio je oko kuce sa
ocem. O njegovoj snazi su se medju decom pricale legende. To je jako
iznerviralo Cedu Brbu i i krenuo je sa dvojicom da ga izazove na tucu
da se vidi ko je veci junak. Kad su stigli blizu setio se kako nije
namazao ruke uljem i kako tako ne moze da se bori. Neki su poverovali
neki ne. Sledece nedelje je dosao sa zavijenom glavom i opisao kako je
isprebijao Matamutu, ali je drustvo saznalo da ga je dan ranije
premlatio gazda. Naravno svi su se pravili da mu veruju. Dosao je na
hrast i svima rekao da je resio da ide u hajduke. Celo drustvo ga je
odgovaralo i pricalo kako su hajduci losi jer otimaju, napadaju, rade
ruzne stvari. Ali onda ih je Brba ubedio da rade i dobre stvari i pitao
ko bi jos isao u hajduke. Cvrca se prvi prijavio. Kad ga je zapanjeno
drustvo pitalo zasto odgovorio je kako ga majka svake subote kupa, pa
bi on otisao u hajduke samo da se toga spase. Onda je pristao i Dronja.
Ostalo drustvo se neckalo. Posto je bila sreda, dogovorili su se da se
sutradan nadju na hrastu i kazu sta je ko odlucio. Nije bila laka
odluka. Nekada, za vreme Turaka hajduci su stitili narod. Na sastanku u
Orascu sa Karadjordjem, skupile su se sve hajducke staresine, od kojih
su najpoznatiji Hajduk Veljko i Stanoje Glavas, najstariji medju njima.
Prvo su njega pitali da vodi ustanak, ali on nije prihvatio pa su onda
izabrali Karadjordja. Ti hajduci su bili slavljeni junaci i drustvo se
razislo razmisljajuci da li ovi danasnji hajduci jesu junaci ili samo
razbojnici.

Sledeceg dana su se dogovorili da ce svi u hajduke.
Igrali su se hajduckih igara, bacanje kamena s ramena, napravili gusle
i pred vece se dogovorili da se nadju u starom mlinu na kraju sela koji
je davno izgoreo i niko ga nije popravljao niti je bilo ko tu zalazio.
Tu su izabrali Cedu Brbu za ‘Arambasu - staresinu. Sutradan je skola
bila zatvorena do daljneg zbog epidemije. Celo drustvo se okupilo na
hrastu i onda je ‘Arambasa odlucio da se sutradan u rano jutro nadju na
grobu Makse Zabe i poloze zakletvu. Maksa Zaba nije bio nikakav junak,
nego lopov koga su streljali posto je ubio nekoga u pljacki i tu
sahranili. Na tom mestu su pre njega bili streljani i sahranjeni
hajduci, ali su njihovi grobovi nestali tokom vremena, ostao je vidljiv
samo taj grob. Tu su se zakleli, ali se Cvrca nije pojavio. Objasnio je
tog popodneva na hrastu da nije izdajica nego da je zamolio majku da ga
rano probudi jer ide da polaze zakletvu za hajduke, a ujutro mu je u
sobu usao otac sa kajsem i isprebijao ga. Odlucise da mu sude popodne u
starom mlinu jer je prekrsio zavet cutanja. Posle vecanja svi su bili
za to da se zavezani Cvrca odveze i da mu se oprosti, te da u subotu
ode na grob i polozi zakletvu sa Cedom i Vrapcem. U nedelju nisu otisli
do hrasta nego se svako kod kuce spremao za polazak u hajduke. Sutradan
ujutro svi su se nasli i krenuli. Od “oruzja” su imali noz, viljusku i
iglu.

Prvu noc su napravili plan kako da opljackaju putnicka
kola, izabrali Vrapca za guslara, zapalili vatru i u gluvo doba noci
prvo Ceda, a onda ostali za njim, zavrsili na drvetu jer ih je uplasio
magarac, kog nisu u prvom trenutku videli jer je bila noc. Kad su
uvideli da je magare, vratili su se kod vatre, ali niko nije mogao da
zaspi, pa je Ceda Brba predlozio da svako isprica po jednu pricu, da
prekrate vreme do jutra.

Brbina prica je bila o Caru koji nije
umeo da nadje odgovor na 3 pitanja – kada je covek najjaci, kako da
izbegne smrt i da li treba da slusa samo sebe ili i savete prijatelja.
Zbog tih pitanja se preobukao u prosjaka i obisao pola sveta dok nije
cuo za jedno dete Marka Kraljevica za koga su pricali da je pre nego
sto je napunio godinu dana prohodao i progovorio, da je sa godinu dana
bio vec toliko jak da je rukama lomio orahe, sa dve godine jahao, ali
nije to bilo najbitnije. Kaludjeri iz manastira Treskavica bi silazili
u Prilep da se dive njegovoj mudrosti. Kad je car u prosjackom odelu
nasao Marka ovaj mu je odgovorio da je covek najjaci kad brani pravdu,
da zivi posle smrti ako je cinio dobra dela i da je dobro slusati
savete prijatelja jer retko ko voli da vidi svoje mane. Car se zadivio
odgovorima i vratio u svoje carstvo, a Marku poslao poklone koje je
ovaj razdelio sirotinji. Zadrzao je samo zlatni mac i buzdovan.

Gluvaceva
prica je o mladom kozaru koji je u planinama cuvao koze od jutra do
veceri. Jednog dana vide da je jedno jare otislo previsoko, i pope se
na stenu da ga spusti kad ugleda predivan cvet koji je jare htelo da
pase. On spusti jare u stado i kako je cvet bio lep, ali skoro uvenuo
bez vode, ode do izvora, napuni svoju kapicu vodom i zali cvet. Otad ga
je zalivao svaki dan i uzivao u njegovoj lepoti i mirisu. Jednog dana
je oluja polomila cvet i kozar je proveo ceo dan trazeci ga. Nasao ga
je u sumi i odneo kuci i stavio u vodu gde se cvet malo oporavio. Te
noci je sanjao san u kom mu je starac rekao da ode tamo gde je bio cvet
i da ce naci blago kad pomeri stene. I stvarno mladi kozar je nasao
blago, ali nije hteo da ga dira jer nije bilo njegovo. Kad je uvece
zabrinut za cvet stigao kuci zatekao je prelepu devojku koja mu je
objasnla da je ona bila taj cvet nastao iz suze njene majke Carice koju
je otac oterao od sebe. Pre nego sto je posla u beli svet, sklonila je
blago tamo. Devojka mu rece da je svo blago njegovo jer je ona njegova
jer joj je jedini prisao, negovao je i voleo.

Trtina prica je o
snu u kom je sanjao da je car i da cini dobra dela ljudima. Kad su ga
dvorjani pitali sta on zeli naredio je da mu se kupe crvene bonbone,
napravi torta i upregnu kocije sutradan. Sanjao je dalje kako se najeo
bonbona i probudio se taman kad je trebao da pocne da jede tortu. Ceo
dan je bio tuzan i samo je sluzavki ispricao svoj san jer je umela da
tumaci snove. Rekla mu je da ce mu se brzo nesto desiti, da mi
predstoji velika radost i da ce mu se do podneva desiti sve to. U
medjuvremenu je njegov otac izasao iz crkve, sreo profesora koji mu je
o Trti rekao sve najgore, dosao besan kuci, izmlatio ga kao nikad i kad
je Trta pitao sluzavku kako je tako lose protumacila san ona mu je
odgovorila da je pogodila jednu stvar, a to je da ce se sve vrlo brzo
desiti.

Vrapceva prica je o misu koji nije mogao da izadje iz
svoje rupice od macka koji se namerio da ga pojede. Zapoceo je pricu sa
mackom i dogovorili su se da macak ne dira njega, a da mu on dovodi
druge miseve da ih pojede tako sto ce im reci da je macak liznuo rakiju
i napio se. Dogovorili su se da mis izadje iz svoje rupice i pokaze
ostalima da moze da skace po macku i slobodno se seta. Mis je doveo
miseve i rekao im da je macak pijan, izasao iz rupe i poceo da skace po
njemu i oko njega, i poceo da mu gricka brkove. Macak ga je u tom
trenutku scepao u zube i rekao mu da nece dirati druge miseve, ali da
ce njega ubiti jer je izdao svoj rod i da zna da ce tako sutra izdati i
njega. I pojeo ga.

Cvrcina prica je o njegovom bratu Peri koji
je krenuo da cupa kose sestrinim lutkama. Majka ga je videla i istukla,
a sestra se jako naljutila na njega. Posto je bio dobar lazov Pera je
uspeo da ubedi sestru da su se lutke same pocupale jer su se posvadjale
u ormanu, gde ih je sestra sklanjala od njega, koja je bila lepsa u
izlogu, dok nije bila kupljena.

Dronjina prica je o bogatasu
koji je stekao veliko bogatstvo svojim radom, pomagao siromahe i nije
bio cicija, ali je bio zabrinut da li ce njegov sin moci to blago da
sacuva ili ce se pokvariti od silnih para za koje ni dan nije radio.
Jednu noc je uzidao blago u zidove dok sin nije bio tu i pred jutro
polomio prozore da izgleda da su pokradeni. Sinu je bilo zao blaga, ali
jos vise oca, i poceo je da radi sve vreme stedeci. Ustedeo je za konja
i rekao ocu da bi je stedeo sve vreme i da ce sa konjem vise
zaradjivati i vise stedeti i da ce otvoriti malu radnjicu pa da ce jos
bolje ziveti. Kad je otac to cuo, poslao ga je da kupi budak i naterao
da razbije zidove. Kad je video blago, sin je pitao oca zasto je to
uradio. Otac mu je rekao da je hteo da ga nauci kako je tesko steci i
sacuvati bogatstvo.
















gospodar prstenova 1

Gospodar prstenova deo prvi - Druzina prstenova

Nesto o piscu:
Tolkin, Džon Ronald Rejel (1892-1973). Engleski pisac rođen u Južnoj Africi. Osim
ovih pet knjiga Tolkin je objavio i nekoliko kratkih radova u obliku
pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of Wooton Major
(1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom Bombandil and Other
Verses from the Red Book (1962). Tolkin je tokom svog života s dosta
uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a najveći broj ilustracija
napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam nacrtao i kolorirao za
ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok je ostale kolorirao
H. E. Riddett.

TEMA:
Uništenje Prstena vladara.

U kratko: - KNJIGA PRVA -

Na Bilbov i Frodov zajednički rođendan
došlo je 144 ljudi, točno koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina.
Na tu su proslavu bili pozvani čak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je
priredio nezaboravni vatromet. Bilbo je odednom nestao. Stvorio se u
svojoj sobi, gde ga je čekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on
poslužio Prstenom. Taj Prsten je imao čarobnu moč: tko god ga je
nataknuo postao je nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje
zadnje putovanje, ali je po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten
Frodu. Bilbo se tomu odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je
ipak ostavio. Frodo je ušao u sobu čim je Bilbo otišao. Gandalf je
objasnio Frodu kakvu moč ima taj prsten i da ga se pothitno mora
uništiti. Bacio ga je u vatru na što se Frodo zgrozio, ali na njegovo
čuđenje prstenu ništa nije bilo. Gandalf mu je rekao da ga se može
uništiti jedino u vatri u kojoj je sakovan. Frodo je rekao da će
krenuti na to putovanje na svoj pedeseti rođendan. Frodo je na svoj
pedeseti rođendan prodao Vrećasti vijenac Sackville-Bagginsovima. Za
suputnike je odabrao Sama i Pippina. Noć pred putovanje Frodo je čuo
kako Čiča Gamgee razgovara sa nekom osobom. Sutradan se moralo krenuti
na put, a Gandalfa još nije bilo. Trojica hobita su krenula usprkos
tome na svoj put u Bucklebury. Na tom putu su im se dogodile nevolje.
Frodo, Pippin i Sam naišli su na Crnog Jahača. Brzo su se sakrili
pokraj puta. Jahač je njuškao oko sebe. Froda je iznenada obuzela želja
da natakne Prsten na prst, iako mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u
najvećoj opasnosti. Jahač je odjahao Cestom, a družini je laknulo. Tog
dana družina je razgovarala da li je to isti Jahač koji je bio u
Vrećastom vijencu. Odlučili su da ne idu više po Cesti jer je
preopasno. U slijedećih nekoliko dana naišli su na skupinu vilenjaka
kojoj je vođa bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi Crnih Jahača, ali
im je on rekao da im ništa neće reči o njima, ako im Gandalf već nije
rekao. Ubrzo su došli i u Bucklebury, na posjed starog Maggota. Frodo
se sjetio, dok je još živio u Brandy Hallu, da je kod njega krao
gljive. Maggot im je ispričao da je kod njega bio čudan svat, visoka
osoba u crnom sa crnim konjem i da je tražila njega, Froda Bagginsa.
Rekao im je da su mu se psi, Panđža, Derač i Vučina, na smrt
preplašili. Na večer je farmer Maggot odvezao kolima Froda, Sama i
Peregrina do skele, a usput im je ponio nešto za prigristi. Na pola
puta su začuli topot konja. Pomislili su da su to možda Jahači, ali je
to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i ostavio
Frodu košaru. Kada je Frodo pogledao košaru osmjehuo se jer je osjetio
je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su slijedeći dan
krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridružio. Frodo nije
htio ići Cestom jer bi se izložili velikoj opasnosti od Jahača, nego je
odlučio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru šumu. Na tom putu
im svašta dogodilo – od dobrog do lošeg. Jednom prilikom su zaspali
ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario šumom. Frodo se digao
da bi se otišao umiti u potoku, ali je bučnuo u vodu. Sam ga je izvukao
iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gde su spavali Merrya i Pipina
više nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale vani, dok mu je tijelo
bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi mogli zapaliti drveče, što
su i učinili. Odmah zatim Merry je počeo vikati da zgase vatru. Frodo
je odednom počeo vikati na sav glas: U pomoć! . Ubrzo je zastao jer je
netko počeo pjevati. Pjesma se činila besmislenom, ali kako im se taj
glas približavao Frodo je čuo pjesmu kako zapravo ide. Uto dođe i Tom
Bombadil, čovek koji je pjevao tu pjesmu i spasi Merrya i Pippina od
Vrbovog starca. Hobiti su zajedno sa Tomom otišli u njegovu kuću i
upoznali Goldberry, devojku o kojoj je pjesma govorila. U Tomovoj kući
ostali su svega par dana. Tom ih je čas prije odlaska naučio pjesmu
koju moraju pjevati ako zapadnu u bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali
upotrijebiti samo jednom, i to kod Grobnog humlja. Ubrzo su došli u
svratište Kod razigranog ponija. Tamo se Frodo predstavljao pod imenom
Podgorski i upoznao Stridera koji je znao za njihov put. Te večeri su
ih napali Jahači, ali nitko nije bio ozlijeđen. Sutradan su krenuli
rano ujutro na put sa Striderom, koji im se u međuvremenu pridružio.
Usput su kupili izgladnjelog ponija od Billa Papratovine. Sam mu je
nadenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim putem, prema Vetrovrhu. Strider se
ubrzo predomislio i krenuo Cestom. Nakon kračeg putovanja Cestom,
skrenuli su sa puta i sišli u zaklon. Trećeg dana odlaska iz Breeja
izaši su iz šume Chetwood, približavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva
im je dobro naprdovalo putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali što su više
odmicali kretanje im je postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih
počele peckati. Frodo je na istočnom nebu ugledao neko svetlo i upitao
Stridera što je to. Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam.
Predaleko je da bi se moglo razabrati. Nalik je na munju koja skače s
vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su ugledali Vetrovrh. Na
zapadnoj strani Vetrovrha našli su uvalu. Na tom mjestu su ostavili
Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli dalje. Kada su došli na
vrh naišli su na širok prsten od prastarog kamenog zida. Na vrhu su
našli na kamen koji je bio ravniji od ostalih i činilo se da je izmakao
vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je mislio da stoje umjesto G3
i da znače da je Gandalf bio na tom mjestu trećeg listopada, prije tri
dana. Strider je zaključio da je na tom mjestu došlo do bitke i da je
tu bilo ono svetlo koje su videli na istoku prije tri dana. Merry je
nešto ugledao i obavijestio Stridera o tome, a Strider se bacio na
zemlju i povukao Froda za sobom, a ni Merry nije bio blesav, te se i
sam bacio na pod. Svi su se bojali najgoreg, što je Strider i potvrdio.
Družina je otišla u šumu i naložila vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko
spodoba koje su krenule na njih. Froda je odednom obuzela želja da
natakne Prsten, što je i učinio. Frodo je mogao gledati Prstenove
utvare kakve zapravo jesu, a one njega isto. Odednom su krenule na
njega, a Frodo isuče mač i usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno
zada
neprijatelju jak udarac. Noć se prolomi od prodorna krika, a Frodo
osjeti da ga je neka oštrica, poput strijele ubola u lijevo rame. Mač
se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i
čvrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvestio, vidio je da je ležao uz
vatru koja je još jače gorjela. Sam je Frodu ispričao što se dogodilo.
Uto je došao i Strider. Kad je Strider čuo što mu Frodo ima reči,
udaljio se i pozvao Sama. Ispričao mu je sve što mu je imao reči i
rekao da će učiniti sve što može da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli na
jug, a to je značilo da moraju ići Cestom. Frodo nije mogao hodati, pa
su ga posjeli na ponija. Prije nego što je prošao prvi dan marša,
Frodovi bolovi su se pojačali. Na kraju petog dana tlo se počelo
uzdizati. U daljini se nazirala još jedna rijeka u kamenitoj dolini
napol obavijenoj izmaglicom. Došli su do rijeke Mitheithel, a na njoj
je bio Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je značilo da
ponovo moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali
neprijatelja, ali je Strider našao blijedozelen dragulj zvan beril,
vilin-kamen. To im je ulilo nadu. Prešli su preko mosta. Pippin je
ubrzo našao stazu kojom su nastavili put. Naišli su na trolovsku
jazbinu te oprezno krenuli dalje. Produžili su stazom i naišli na tri
velika okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali
patuljci i Bilbo, koji su se svađali kako će ih spremit za jelo.
Popodne sunastavili putem kojim su verojatno išli Bilbo, Gandalf i
patuljci. Ubrzo su naišli na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kući.
Ubrzo su naišli na Jahače. Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne
konju nešto na vilin-jeziku i konj pojuri brže od neprijateljevih. Konj
zastane pred vodom, a Jahači počnu vikati Frodu. Prsten! Prsten!
Iznenada rijeka podivlja, a neprijatelji i njihovi konji se utope.

Tom Sojer

                              Mark Tven - Doživljaji Toma Sojera

Bilješke o piscu :
Mark Twain rođen je 1835.god. na Floridi u državi Missouri. Umro je
1910.god. . Napisao je : Kraljević i prosjak ,Doživljaji Hucheeberryia
Fina.


Likovi :
Fin, crnac ,Tom ,Douglas , tata ,Bames ,Joe ,Harper , Ben ,Huck…

Ukratko:
Dječak Huck imao je pijanog oca kojega je viđao jednom tjedno. Imao je
prijatelja Toma Savyera sa kojim se je puno družio. Njih dvoje su
htjeli osnovati razbojničku bandu. Jedne noći je Huck Fin pomogao crncu
Jimu da pobjegne. Došli su na jedan otok gdje je Huck bio kod jedne
obitelji, a Jim je bio na splavi. Huck je našao Jima i plovili su dalje
rijekom tražiti Cairo .Kada su vidjeli da bezvrijedno traže dogovorili
su se da će se vratiti doma i reći istinu. Kada su nakon dugog
putovanja došli u grad Jima su zarobili. Kada su to saznali Tom i Huck
probali su ga osloboditi ,ali bez uspjeha. Prije smrti gospođica Watson
oslobodila je Jima ropstva.

Alisa u zemlji cuda

                                                  Luis Kerol - Alisa u zemlji čuda



Pisac: Luis Kerol engleski je pisac. Napisao je mnoge
fantastične pripovetke za decu. Njegove pripovetke razvedravaju i
zabavljaju dečiju maštu. Mnoge su mu rieči bez određenog značenja a
rečenice nemaju logičnog smisla.


Likovi:
-glavni: Alica- radoznala, ima dobro srce i sposobna da suoseća s
drugim, uporna, ponosna, puna ljubavi.Sviđa mi se što ima dobro srce.
-sporedni: sestra,beli zec, maza, kneginja, kralj, kraljica, gospođa kornjača, Bill.

Kratki sadržaj:
Bio je letni dan, Alisina sestra je čitala Alisi priču. Alisa se igrala
sa mačkom, popela se na drvo i zaspala. U nezinim fantastičnim snovima
pojavi se zec. Imao je pantalone, majicu i sat na ruci. Zec je kasnio i
odjednom nestane u rupi. Alisa potrči za njim. Kada je ušla u sobu
videla je stvari kako lete. Kad se spustila videla je kako zec ulazi
kroz vrata. Pomaknula je zavesicu ali nije mogla proći kroz vrata jer
su bila premala. Kvaka joj je rekla da popije vodu iz čaše na stolu te
da će postati malena. Alisa je tako uradila i smanjila se. Kvaka joj
kaže da pojede delić kolača i opet će biti velika. Uzela je ključ i
počela plakati jer više neće moći proći kroz vrata. Zatim joj je kvaka
rekla da ispije ostatak vode iz bočice. Ona popije i smanji se. Toliko
se smanjila da je upala u bočicu i plutajući prođe kroz ključanicu.
Tamo je videla raznih neobičnih životinja npr.orla koji puši lulu, dva
blizanca, školjke i golemu ribu. Prošetala se malo dalje i tada spazi
leptire koji imaju krila od kruha i maslaca. Zatim je vidjela crvenu
ružu koja ima oči usta i nos.Razgovarala je s njom i pošla dalje. Došla
je do raskrižija gdje ima puno natpisa. Kad se odlučila na koju će
stranu ići susrela je crva koji sijedi na gljivi i puši. Crv joj je
ponudio da okusi gljivu i da će postati velika. To je učinila te
postala opet postala velika. Tada susretne Ožujskog zeca s luckastim
klobukom. Sjeli su za stol i pili čaj.Kada je Alica krenula dalje
susrela je Cerigradsku mačku i mačka je uputila kamo će ići.Alica je
stigla u kraljičin vrt i u njemu se pojavi zec s trubom a iza njega
kraljica i vojnici od karata. Konji su igrali kriket loptica je bila
jež a palica je bila ptica. Kraljica je htijela Alicu ubiti ali ona je
imala još malo kolača pojela ga te postala velika. Onda počme djelovati
druga strana keksa i ona opet se smanji. Počme bježati, a vojska od
karata je slijediti. I tad se od straha probudi i vidi da je sve bio
samo san.

Ana Karenjina

                                              TOLSTOJ  -Ana Karenjina-

Bilješke o piscu:
Rođen je 9.
rujna 1828 u Jasnaja Poljana. Sa 16 godina Tolstoj je otišao studirati
jezik a onda pravo. Putovao je po zapadnim državama, vratio se vrlo
razočaran gradskim društvom. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem
seljaka. posvećuje se svojoj obitelji i književnom radu. U
publicističkim tekstovima zagovara preporod društva moralnim
usavršavanjem pojedinaca. Prvi kratki roman izdao je 1863 a zvao se
«Kozaks». Usljedili su mnogi romani. "Anu Karenjinu" je napisao izmedu
1875 i 1877. Nakon "Ane Karenjine" napisao je još nekoliko romana.

Vrsta:ROMAN
Tema: Preljub Ane Karenjine
Likovi:
Ana Arkadnjevna Karenjina, Aleksej Aleksanarove Karenjin, Aleksej Kiriovič Vronski, Konstantin Dimitrie Levin

Sadržaj:
Roman govori istodobno o dvije ljubavne priče. Sretan brak Levina i
Kiti te tragična afera grofa Vronskog i Ane Karenjine. Levin je plemić
i zemljoposjednik koji je zaljubljen u Kiti, dok je ona zaljubljena u
Vronskog. Kada je Levi zaprosio Kiti ona ga je odbila , nadajući se da
će Vronski zaprositi nju. Nakon odbijanja Levin napušta Moskvu i odlazi
na selo. Na jednom balu Vronski se zaljubljuje u Anu Karenjinu, a Kiti
zbog boli i tuge odlazi u inozemstvo na lječenje. Vani stvara nova
poznanstva i oporavlja se od nesretne ljubavi. Nakon povratka u Rusiju
Levin ponovo prosi Kiti, ali ovaj put ona prihvaća. Njihov brak je bio
stabilan iako je bilo povremenih neslaganja. Rađa sina Dimitrija. Levin
je nakon vjenčanja prolazio kroz vrlo teško razdoblje iz kojeg je našao
izlaz u vjeri u Boga. Ana je udana za Alekseja Karenjina. On je državni
službenik. Njihov odnos je korektan, ali bez ljubavi. Nakon bala
Vronski je otvoreno izrekao svoju ljubav Ani. Ona napušta Moskvu, ali
Vronski je slijedi. Ana i Vronski viđaju se svaki dan i ljudi su počeli
širiti glasine. Aleksej uplašen zbog skandala moli Anu da prikrije
vezu, ali ga ona i dalje nastavlj viđati. Ostaje u drugom stanju i to
priopćava Vronskom prije jedne konjičke utrke. Na putu kući Ana
priznaje mužu svoju vezu, braneći svoju ljubav. Aleksej želi sačuvati
svoj brak, ali ne želi da Ana prima Vronskog u kuću. Prilikom poroda
došlo je do komplikacija i Ana na rubu smrti moli muža za oproštaj. On
oprašta i Ani i Vronskom i prihvaća dijete. Ana raskida s mužem, a on
joj namjerno ne želi dati sina. Ana, Vronski i djevojčica odlaze u
inozemstvo. Bili su sretni neko vrijeme, ali Anina čežnja za sinom ih
vraća nazad u Moskvu. Ana i Vronski pokušavaju ući u visoko društvo.
Vronski je rado viđen, ali Ana doživljava javnu osudu. Povlače se na
selo gdje vode luksuzan život. Vronski insistira da se Ana rastavi od
Alekseja, ali on to odbija zbog religioznih načela. Ana sve više
kažnava Vronskog za odvojenost od svoga sina, upada u histerična
stanja, a noću uzima morfij. Na kraju teškog razdoblja baca se pod
vlak. Nakon toga Vronski se prijavljuje za odlazak u Srbiju u
Srpsko-Turski rat.

Karakterizacija likova:

Ana Karenjina
Na početku knjiga Ana je preljepa i šarmantna, uzorna majka, žena
državnog službenika. Svu svoju ljubav usmjerila je na svog sina.
Sljedeći srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Ona je željela
dobiti ne samo što je htjela već i više od toga. Optužuje Vronskog za
najveći moralni prekršaj-kršenje majčinske dužnosi. Postaje opsjednuta
o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav
prolazna i odlučuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj
život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi.

Aleksej Vronski
Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, čak se zbog nje i odrekao
vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je
gorčinu poraza. Njegova najveaa krivica je u tome što je obećao ono što
nitko ne može ostvariti-DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO.

ivo andric kula

                               Ivo Andric -KULA-
Tema: događaj u kuli

Dečak Lazar, zajedno sa svojim drugovimaigrajući se u kuli,
provodi svoje detinjstvo. Često je zbog tih igara u kuli bio grđen od strane majke,
a ponekad je od oca dobijao batine.
Kula je ustvari bila stara, napuštena turska barutana, koja se nalazila na kraju varoši.
Bila je sva u ruševinama, zarasla spolja i iznutra u štrag i krov.
Ta okrugla građevina bila je opasna dvostrukim kamenim zidom.
U toj sumračnoj kuli dečaci su se ponajčešće igrali rata; podeljeni na Srbe i Turke.
U jednoj takvoj igri dečak Lazar zadobio je prave udarce, naime neko ga je teško
i dušmanski udario više puta. Takvi udarci nisu bili svojstveni njihovim bojevima
u kojima se udaralo blago i simbolično. Tu bitku doživeo je kao pravi rat,
sa vlastitim ranama i bolovima. Spasli su ga drugovi, koji su oterali
neprijateljskog vojnika i izvukli ga na zid. Kasnije se podvrgao iskušenju,
te je jednom sam otišao u kulu i trčeći prešao put ka izlazu iz nje.
Pobedio je strah koji je imao od kule i od onog nemilog događaja koji
ga je u njoj snašao. Izbezumljena trka kroz tamni hodnik sve do vrata kule,
ostaće duboko urezana u njegovom sećanju.

Kroz strah i patnju, deca ojačavaju i uspevaju da se sama izbore sa svojim
nevoljama i mukama. Ona tako odrastaju, a sve ono što im se na tom putu desilo,
predstavlja sećanje na detinjstvo.

Ivo Andric - DECA-
-Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892.
u Travniku U Višegradu Ivo Andrić je isao u osnovnu školu.
U jesen 1903. godine upisuje se u Veliku gimnaziju u Sarajevu.
Otac mu umire od tuberkoloze.
Ivo Andrić je godine 1956. dobio je nagradu za životno djelo,
najbolju književnu nagradu u zemlji,
a 26. 10. 1961. godine dodijeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.
Ivo Andrić umire 13. Marta 1975.

Tema - Opasna dečja igra.

-Bilo je suza, krvi i zakletvi. Status pojedinaca u grupi u celom kraju,
zavisio je od toga kako bi se pokazao u borbi.
Na Veliki četvrtak, jevrejski praznik, Mile i Palika pozivaju dečaka
da sa njima krene da tuče jevrejsku decu.
Dečak je bio počastvovan, jer je prvi put pozvan u takav dogadđaj.
Mile je imao posebno oružje, cev od gume koju je napunio olovom.
Palika je imao lovački štap, a dečak je dobio letvu sa ekserom na dnu.
Otišli su u jevrejsku ulicu, primakli se četvorici jevrejskih dečaka i napali ih.
Nastalo je bežanje i jurnjava za njima.
Jedan od jevrejskih dečaka se izdvaja i sklanja u neke ruševine.
Opkoljavaju ga. Dečak je zadužen da čuva glavni izlaz i da
spreči jevreja ako bude bežao.
Pošto se otrgao od Palike jevrej se odjednom nađe oči
u oči pred dečakom.
Dečak nije mogao udariti jevrejskog dečaka, on nije pristao da bude ubica.
Dozvolio je beguncu da ga odgurne i da pobegne. Dečak je prezirao svoje vođe,
ali je sačuvao dušu, ljudsko i hrišćansko u sebi.

-Poruka:Ne treba suditi o ljudima prema njihovoj veroispovesti.